Uljara Martinović smještena je u podnožju Džidžarinskog maslinjaka, među hiljadugodišnjim stablima koja obgrljuju obronci mitske planine Rumija, neposredno ispod bedema starobarske tvrđave. Za vlasnike Uljare, kao i za sve rođene Barane, to je razlog za iskonski ponos. Maslina je prije svega sveto drvo – tek potom uljarica i, kako je često nazivaju, „hraniteljka“. Ona je istorija, tradicija, nasljeđe i identitet ovoga kraja.
Uljaru je osnovao Luka Martinović, čovjek koji je posvetio život maslini i njenoj obradi, poštujući tradiciju i običaje. Lanac te tradicije nastavili su njegov sin, a nakon njegove smrti i supruga. Danas porodični posao vode nove generacije –unuci i praunuci. Posao je zahtjevan, jer se u potpunosti oslanja na tradicionalnu proizvodnju i hladno cijeđeno ulje, što zahtijeva istovremeno poštovanje starih običaja i prilagođavanje savremenim standardima. Iako svaki član porodice ima svoje primarno zanimanje, uljarstvo za njih nije samo ekonomska djelatnost, već prije svega izraz ljubavi i poštovanja prema maslini.
“Maslina u našoj porodici nosi simboliku majke – uvijek dočekuje raširenih grana i nagrađuje plodovima, čak i kada joj se ne posvećuje onoliko vremena koliko zaslužuje. Posebne emocije budi i zvuk uljare: kotrljanje starih kamenih točkova izrađenih od podrumijskog kamena i rad stare prese čuvenog italijanskog proizvođača, koji su sačuvani kao nijemi svjedoci minulih vremena”.
Iako se savremena proizvodnja maslinovog ulja danas temelji na organoleptičkim analizama, Martinovići vjeruju i u stare metode procjene kvaliteta. Dovoljno im je da ulje probaju, da osjete njegovu punoću i prepoznaju odnos masnih kiselina. (Kao što je to nekada radila njihova baka, ulje ocjenjuju pripremajući priganice na maslinovom ulju, ili mijeseći barske lokume. Ako ne pecka i u grlu ne ostavlja osjećaj hrapavosti, znaju da je izvanrednog kvaliteta).
Uljara Martinović nije samo mjesto proizvodnje maslinovog ulja; ona je živi spomenik tradicije, porodične ljubavi prema maslini i umjetnosti pravljenja vrhunskog, hladno cijeđenog ulja koje nosi duh Bara i hiljadugodišnjih stabala pa otuda i krilatica: “Što se fališ ka’ Bar malinama“!.